On je narcisoidan tip jer u svemu želi biti prvi, krade tuđe ideje i prisvaja ih, koristi svaku situaciju da sebe progura na prvo mjesto, da skrene pažnju na sebe u svim stvarima pa čak i u stvarima koje radi u zajednici s drugima, u stvarima koje ne pripadaju njemu, kojih on nije tvorac ni idejni začetnik. To je tip koji ne radi osam sati za šefa zato jer bi ga to ponizilo, jer bi ga to prisilno preodgojilo. On se osjeća siguran u poslu kojeg radi, a radi non stop jer nikad nije dosta. To što nije zaposlen na određeno i što jutarnja kava nije jedina radost koju će vidjeti tog jutra nije nešto što bismo trebali zamjeriti ili nedaj Bože bili zavidni jer tko voli tu robovsku rutinu svaki dan. Naprotiv razlog iz kojega on sebe ni zašto neće dovesti u tu situaciju je žalostan. On to neće jer ga to duboko ponižava, to ga duboko deprimira i frustrira. On nije sam svoj šef jer je pametniji, bolji i sposobniji, on je to da izbjegne poniženje. On to neće ne zato jer to ne može, može to svatko, barem na neko vrijeme, nego zato jer je previše zločest da bi to podnio. Zločet je prema sebi jer su zločesti bili prema njemu. 

Bijeg od bilokakvog životnog poniženja koje je nužno da bi čovjek održao balans između normalnosti i samodopadnosti je put u nigdje, jer ne zaboravi – nikad nije dosta, želja za pažnjom je nezasitna. Ali poniženje se ne može izbjeći, jer je to škola, to je dokaz da Bog postoji, da nas voli. Bog nas preodgaja jer nas ljubi i jer nas ne želi pustiti da se uništimo. Narcis prije ili poslije zgazi svoje bližnje, jer u odnosu s najbližima poniženja su neizbježna. Praštanje je poniženje, priznavanje krivnje je poniženje, služenje je poniženje, kuhanje je poniženje, čišćenje je poniženje, prihvaćanje odbijanja je poniženje, prihvaćanje tuđih mana je poniženje. Ako ne postaneš ponizan nećeš biti sposoban vidjeti vrline drugoga, nikad se nećeš moći zaljubiti u mane drugoga, nikad nećeš s ljubavlju kuhati, nikad nećeš biti sposoban tražiti oproštenje od drugoga. Za par, možda pet ili deset godina rastavit ćeš se od žene ili muža jer će postati nepodnošljivo. Reći ćeš – to više nije to, nema ljubavi, nema ničega. I vjerujem ti jer da bi ljubavi bilo moraš najprije znati prihvatiti poniženje. To je najosnovnija stvar u tvom i mom životu. Ako to ne možemo, onda ne možemo ništa i iskreno ne zaslužujemo ništa jer ako ćemo samo primati, a ništa ne davati onda ne živimo pravedno. Reći ćeš drugi je kriv, a ti – kad si zadnji put primio poniženje bez prigovaranja. Takva je kob čovjeka koji bježi od poniženja. Takav čovjek ne mora nužno biti narcisoidan jer narcisoidan posrće puno ranije. On odavno hoda po litici. Narcisoidan tip vreba i čeka na slijedeću priliku, pred tim čovjekom ne smiješ otkrivati svoje ideje, svoje snove i svoje zamisli. To je čovjek koji vreba. Nije iskren i nije dobronamjeran, on je kao vampir koji čeka da te isisa.