(slomiti volju ili htjeti – što je potrebno?)

Kad se čovjek previše približi ovom svijetu i udalji od Boga jedino što može iskusiti, ukoliko je još duhovnoga ostalo u njemu, je ispraznost. Ispraznost ili praznina je odsustvo egzistencijalne radosti i beskonačni besmisao. Zaluđenost novcem i ugodnosti života čovjeka temeljno usmjerava prema samome sebi kao materijalnom i prolaznom biću čija je opstojnost u ovome svijetu puka slučajnost. Svjesnost o vlastitoj izgubljenosti postavlja nam pitanje – kako riješiti problem, kako se vratiti Bogu?

Je li doista rješenje slomiti volju ili je sama želja za promijenom dovoljna? Slomiti volju koja je ogrezla u svjetovnosti svakako treba, ali je li to dugoročno rješenje? Ne zvuči li slamanje volje frustrirajuće i ne priziva li nekakav jojo efekt kasnije? Slomiti volju je teško kao i dosta toga u životu međutim ima li smisla slamati volju i onda zapasti u neki prazni prostor bez jasnog cilja? Svaka želja za promjenom života mora imati jasan cilj i razlog, a jedini pravi razlog je iskrena ljubav prema onomu zbog koga ili čega želimo mijenjati svoj život. Taj netko ne može biti čovjek jer je čovjek nestalan i nevjeran. Taj netko može biti jedino Bog jer je on jedini vjeran, on je jedini koji ljubi i koji je dao svoj život za nas. On nas ne može razočarati. Stoga se zbog njega vrijedi mijenjati. Iskrena želja da ga ljubim iznad svega automatski vodi do slamanja volje. Prvi koraci slamanja volje su redovna molitva, sakrament ispovijedi i euharistije i neka vrsta posta tj. odreknuće od omiljene hrane koja je ionako većinom nezdrava te fizička aktivnost. Tijelo i duh moraju biti u balansu tj. tijelo mora biti produhovljeno, a to znači da zakon duha vlada nad zakonima tijela. Duh upravlja tijelom, a tijelo sluša duh.

Kad čovjek živi svjetovno tako da ugađa požudi tijela onda tijelo vlada duhom, a duh postaje rob tijela. Duh je nemoćan i čovjekova volja koja spada pod duhovnu stvarnost postaje ropkinja tijela. Ona nije doslovno ropkinja tijela nego se ponaša kao san u kojem je čovjek zarobljen od nekoga ali samo do onog trenutka dok ne spozna da sanja. Tada shvaća da ima moć sve promijeniti jer sanja. Tako je i volja ropkinja sve do trenutka dok milošću Duha Svetoga ne shvati da želi promjenu. Tada se, usmjerena prema novoj ljubavi (Bogu), oslobađa posljednjih okova i preuzima vlast nad tijelom. A kako ćemo ljubiti Boga? Samo trebamo otvoriti oči i fokusirati se na sve ono što je za nas učinio, što čini i što će činiti, te otvoriti uši za slušanje riječi Božje. Slušati, slušati i slušati. Shema Israel, Adonaj elohenu, Adonaj ehad! Ljubav je spontana, a događa se pomalo, samo trebamo slušati pravi glas.